"Završni slog do u reči aikido povezuje praktikovanje aikido-a sa filozofskim konceptom tao, što znači put. Do upućuje na duhovnu crtu, nasuprot završetku jutsu u reči aikijujitsu, što znači umetnost ratovanja. Mnogi ovu razliku smatraju važnom kao što je odnos između iaitsju i iaido, đžiuđžicu i đžudoa. Drugi vide ovu razliku kao istorijsku nepravilnost i u neku ruku nepravilnu podelu. Uešiba je smatrao da iako je veoma važno biti uspešan u telesnim tehnikama, to nije konačni cilj treninga. On je mislio da su principi naučeni na treningu fizičkih tehnika univerzalni i da se mogu primeniti u svim životnim situacijama. Ki (kineski: či) se obično prevodi kao dah snage, sila, energija i ponekad čak i kao duša. Kada aikidoka za nekoga kaže (obično za učitelje sa visokim zvanjem) da vežba sa mnogo ki obično žele da kažu da je osoba o kojoj se priča razvila visok nivo harmonije u izvođenju tehnike. Tajming, osećaj za prostor i usredsređenost misli i tela su naročito važni."
"Da biste vodili neprijatelja bitno je da uskladite duh i telo; da uskladite ruke, noge i kukove. Jedna strana se harmonizuje sa drugom. Kada neprijatelj vuče, sjedinjujete se sa njime i možete da povučete duh koji vuče pre nego što je on to počeo i da ostvaruje. Izvorni Aikido nije samo poraziti neprijatelja, već je važno da za vas neprijatelji ne postoje. Treba svakoga dana da se vežba da bi se došlo do harmonizacije, da stvari ispoljene na Zemlji postanu isto što i Duh."
"Borilačka veština je umetnost u kojoj čovek daje sve od sebe, sjedinjuje se sa Nebom i napreduje. Ovo kretanje je postavka sveopšteg kretanja. Ono donosi zdravlje i normalnost. Ako se posvetite ovom kretanju pročistićete sami sebe. Fizičko i mentalno zdravlje su kreacije Univerzuma. Kada ste fizički i mentalno zdarvi dolazite do vitalne i izvorne energije."
Da li jednim prstom možemo pomeriti partnera?
"Snaga čoveka je u veštini opisivanja kruga u celom telu i samo u toj sferi se dostiže snaga. Ponositi ljudi imaju silu, ali je njihova snaga van kruga i, nažalost, nije prava snaga već slabost. Ako se sretnete sa čovekom čija je snaga van kruga moćićete da ga pomerite bilo kojim prstom-prstom u kojem je jednostavno celo telo prirodno opušteno."
"Opisivanje kruga je suština Aikido-a. Duh kruga je kretanje veštine u celom telu kada se oseća mirnoća. Razvijaje kruga iz centra Nebesa daje životnu energiju. Tada se energija i život spajaju u bezgraničnom i nemerljivom Univerzumu. Krug životnom energijom povezuje sve kreacije u Univerzumu."
"U aikido-u napad nije u apsolutu. U toku napada već i samo verovanje u vlastitu pobedu savladava vaš duh. Protivnik se mora poštovati i pratiti. Ako to ne uradite napad vam neće biti smiren, već agresivan i nekontrolisan što će protivnik iskoristiti i savladati vas. Sa takvim stavom čudesno delovanje energije, duha i tela je za vas samo priča. U aikido-u najveću vrednost ima neopiranje koje je suština Prave pobede, Brze pobede i Pobede nad samim sobom."
"U aikido-u nema neprijatelja. Pogrešno je mišljenje da treba pobediti neprijatelja ili protivnika, jer u izvornom budo-u nema ni neprijatelja ni protivnika. Izvorni budo je postati jedno sa Univerzumom. Aikido nije vežbati sebe u pobeđivanju partnera. Aikido je biti iznad ovakvih želja, spojiti se sa Univerzumom u njegovom centru i raditi za mir svih bića u svetu."
"Aikido prosvetljava principom harmonije Univerzuma i usavršava tehniku, koplje i mač. Ipak, Aikido nije pobediti čoveka. Aikido nije pobediti čoveka u svađi ili borbi, već u vlastitoj misiji, koju smo dobili od misije Univerzuma, prevazići samoga sebe i želju za pobedom. Mi možemo da napredujemo zajedno sa sudbinom Univerzuma. Dobrota i Ispravnost Univerzuma treba da se dobro shvate. Iznad svega, ako shvatite Aikido shvatićete i svrhu Univerzuma, upoznaćete i sami sebe-jednom rečju dobićete Razumevavnje."
"Aikido tehnike se uglavnom baziraju na izbacivanju napadača iz ravnoteže i poluzi. Mnogo iz aikido repertoara odbrane se može izvesti kao tehnika bacanja nage-vaza ili tehnika kontrole katame-vaza, u zavisnosti od situacije. Ulazak-irimi, i okret-tenkan, su veoma u upotrebi kao i napad-atemi, mada se on češće izvodi da bi omeo nego povredio. Izbacivanje ukea iz ravnoteže ulaskom, češće se naziva uzimanje ukeovog centra. Ponekad se kaže da aikido ima samo odbranu i da napadi koji se izvode nisu pravi aikido."
"Bodhidharma je osnivač Zen budizma , i smatra se da je on postavio temelje borilackih vestina u manastiru. Iako je njegovo postojanje uvek dovođeno u pitanje , sledece informacije su prihvaćene kao istorijske cinjenice . Bodidarma je rodjen kao pripadnik vladarske porodice u Juznoj Indiji negde oko 440. Godine n.e. Bio je učenik 27 . patrijarha Indijskog Budizma under Prajnatar-e . On je dao svom učeniku ime Bodidarma , preneo mu celokupno znanje , i na kraju ga proglasio svojim naslednikom , 28. Patrijarhom Indijskog budizma. Prajnatara je naložio Bodidarmi da svoje učenje prenese u Kinu i on je odputovao istočno Guangzhou (Kwang Chou) , Južna Kina, 528. Godine. U prvo vreme je bio dobro dočekan od Kineske vlade i uspeo je zakaže prijem kod cara Wu Di-ja iz Liang dinastije. Car nije shvatio sustinu Bodidarminog učenja i on je napustio dvor i krenuo na sever , prešao reku Yangce i na kraju stigao u Šaolin manastir.Tokom života Bodidarma je imao svega nekoliko učenika , od kojih su samo trojica zabeležena u istorijskim spisima . Svoje celokupno ucenje i zvanje patrijarha je preneo na Hui-k'o –a , i nedugo zatim dostigao stanje nirvana."
Početnici koji su tek odnedavno krenuli sa treniranjem aikido-a koriste uglavnom opremu kao što je bela majca - kažem bela jer majstori preferiraju jednobojne majce, mada može i crna, plava i druge, zatim trenerka i u nekim vežbaonicama koriste se i patike, a to su uglavnom one vežbaonice koje nemaju tatami (strunjače), ali se aikido uglavnom trenira bosonogo. Aikidoke koje već neko vreme treniraju, kao opremu koriste kimono - beli, dok majstori koriste plavi ili crni. Hakama se dobija tek nakon polaganja za crni pojas, odnosno kad postanete majstor. Neki učitelji insistiraju da se kimono nabavi do prvog polaganja, polaganja za žuti pojas. Nakon položenog, pojas postaje sastavni deo opreme kojim se prepoznaje na kojem ste nivou, tj. dokle ste stigli sa učenjem.
Morihej je razvio aikido treninge i sa raznim oružjem kao što su pokreti sa kopljem-uari, jo-i kao i boken štap odnosno drveni mač. Neke vežbaonice na treningu ne koriste uopšte oružje ( ne pravo već gumirano, drveno itd. ) dok kod drugih to je deo programa za učenje, kako bi se dočarala realna situacija. Kod nkih vežbaonica ova vrsta oružja koristi se ili samo za polaganje za majstora ili na seminarima, skupovima za borilačke veštine. Sensei Morihej je koristio i prave katane sa kojima je dočaravao svojim učenicima neke tehnike.
"Aikido je Ljubav (ai). Ovu veliku ljubav Univerzuma ostvarujete u vlastitom srcu, a zatim morate da ostvarite svoju misiju zaštite svih živih bića. Izvorni budo mora biti ostvarenje ove misije. Izvorni budo znači pobediti samog sebe i eliminisati borbeno srce neprijatelja...Tehnika aikija (Ujedinjene energije) je asketski trening i način na koji dolazite do stanja ujedinjenja duha i tela kroz realizaciju principa Neba."
Dojo je u Japanu naziv za vežbaonicu, kao i u zen-budizmu mesto za meditaciju. Kod japanaca dojo veoma poštovano mesto, kada je u pitanju aikido za dojo postoji posebana tradicija koja se na nekim mestima i danas proprati. U toj sali uglavnom na centralnom zidu se nalazi malo svetilište gde se obavlja molitva pre svakog treninga, zatim se sensei (majstor) i aikidoke tj. učenici poklone na sve četiri strane sveta, a nakon toga kreće vežbanje. Posle treninga učenici čiste dojo odnosno salu jer tako nalaže njihovo učenje discipline.
"Kada se istrenirate toliko da ne osvrćete na bol vežbanje postaje radosno i prijatno. Svako treba da ima trening koji odgovara njegovom telu, fizičkoj kondiciji i godinama starosti. Cilj Aikidoa je da razvije istinsko biće čoveka, a ne da služi za ispoljavanje ega."